Autor: Roberto Rakijaš

Jedan od najuspješnijih bivših učenika naše škole je i trenutni župan Bjelovarsko-bilogorske županije Marko Marušić. U svom vrlo ispunjenom rasporedu pronašao je malo vremena i otkrio nam zanimljivosti iz vremena kada je pohađao Tehničku školu Bjelovar i o životnom putu koji ga je doveo do mjesta župana.

• Kako se osjećate u ulozi župana?

Za mene je rad na mjestu župana veliki izazov. Naši građani su mi poklonili povjerenje i na meni i mom timu je da to povjerenje opravdamo i da našu županiju, za koju smatram da je bogomdana i da ima mnoštvo potencijala i mogućnosti. Moja zadaća u ovom mandatu je izvući županiju iz društva najnerazvijenijih županija u kojem se, nažalost, trenutno nalazi.

• Koji su vaši planovi i promjene u odnosu na srednjoškolsko obrazovanje u našoj županiji?

Moj upravni odjel sudjeluje s ravnateljima na području županije i smatram da je ta suradnja izrazito dobra i da slušamo potrebe škola. Međutim, neke odluke ne možemo mijenjati jer se one donose na višoj razini u ministarstvima. Na nama je da osiguramo što bolje uvjete našim učenicima kroz osiguravanje potrebne opreme i odgovarajućih sportskih dvorana kako bismo im omogućili što kvalitetnije školovanje. Jedan od prioriteta nam je omogućiti svim školama jednosmjenski rad. Puno je izazova, ali vjerujem da ćemo ih uspješno riješiti.

• Koji ste smjer završili u našoj školi?

U vrijeme kada sam upisao Tehničku školu Bjelovar, davne 1998. godine, postojala su tri smjera: strojarski tehničar, elektrotehničar i novi smjer, tehničar za računalstvo, a ja sam odabrao smjer za elektrotehničara.

• Koje Vas uspomene sjećaju na vrijeme provedeno u Tehničkoj školi Bjelovar?

Dosta lijepih uspomena veže me za razdoblje provedeno u tehničkoj školi. Imao sam prekrasan razred, mislim da nas je 34 bilo, zaista smo bili jedna dobra ekipa. Lijepe uspomene me vežu za maturalac na koji smo išli u Amsterdam, sjećanja na razna druženja izvan nastave, najčešće igrajući nogomet. Imali smo izvrsnu razrednicu, profesoricu Leposavu Mesar koja nas je držala na okupu, a to nije bio lak posao. U njoj smo imali dobru razrednicu i osobu koja je i nas svojim stavovima oblikovala. Drago mi je da sam s nekim kolegama iz razreda i danas u kontaktu.

• Nakon završene tehničke škole, školovanje ste nastavili na ekonomskom fakultetu. Kako je došlo do te odluke?

Moj put je bio nepredvidiv. Nakon srednje škole je prevladala ambicija da krenem u ekonomske vode. Dosta je moje ekipe otišlo na ekonomski fakultet, a ja sam oduvijek bio društveni čovjek pa je možda i to jedan od razloga upisa ekonomskog fakulteta. Tada smo razmišljali s kojim završenim fakultetom ćemo lakše pronaći posao.

• Trenirali ste nogomet, imate li vremena i sada rekreativno igrati nogomet?

Trenirao sam nogomet i svima bih preporučio bavljenje sportom jer tako upoznamo mnogo prijatelja i mjesta u kojima se igraju utakmice. Nogomet je moja prva sportska ljubav tako da ga i sada rado gledam, ali nažalost, ne stignem se baviti nogometom u mjeri u kojoj bih želio. Pokušavam barem jednom tjedno odigrati rekreaciju s prijateljima radi zdravlja, ali i druženja.

• Koju ste poziciju igrali?

Bio sam centarfor, volio sam zabijati golove. Najveći dio karijere bio sam centarfor ili lijevo krilo. Uvijek sam bio napadač i dobro mi je to išlo. Čak sam bio predložen da pređem u Vartex, ali s obzirom na to da sam tada bio premlad, roditelji se nisu s tim složili jer je škola bila prioritet.

• Koji je vaš stav prema strukovnom obrazovanju i na koji način Županija može pomoći razvoju STEM područja u našem gradu i županiji?

Čini mi se da su učenici i roditelji često u nedoumici je li odabir strukovne školi ispravan, što je vrlo često problem roditelja koji žele da im djeca postanu direktori, profesori i liječnici. Mislim da se dosta zanemaruju strukovne škole, a vidimo da je trenutno potražnja za dobrim majstorima velika, a na tržištu ih je gotovo nemoguće naći. Svakako pozdravljam odluku za upisom u strukovna zanimanja i pozivam sve one koji žele upisati strukovnu školu jer obrazovanjem u tom području nemaju bojazni za pronalaskom posla, dapače, mislim da trebamo usmjeriti sve naše snage da što više budućih učenika upiše te vrste strukovnih zanimanja.

• Puno naših bivših učenika nakon završene škole, neki i nakon završenih fakulteta napuštaju grad, a nažalost, mnogi i državu. Na koji se način mlade može motivirati da ostanu u našoj županiji?

Mladi nakon završetka školovanja redovito nailaze na problem zapošljavanja. Ako nađu primjeren i dobro plaćen posao u našoj županiji, to je sigurno dobar razlog za njihov ostanak. Imamo kvalitetne škole i pametne učenike kojima naše tržište ne može ponuditi plaću kakvu im mogu ponuditi zemlje Europske unije. S obzirom na to da smo članica EU, otvoreno smo tržište i teško je konkurirati s našim plaćama. Sasvim je razumljivo da naši stručnjaci odlaze u zemlje u kojima imaju više mogućnosti za razvoj i napredovanje. Mi bismo voljeli da svi ostanu u Hrvatskoj i treba raditi na tome, ali svjesni smo da vodeći stručnjaci imaju bolju priliku u bogatijim i razvijenijim zemljama.

• Za kraj ovoga razgovora imate li neku poruku budućim tehničarima i tehničarkama?

Tehnička škola Bjelovar je uvijek bila na glasu kao dobra škola. Ona je četverogodišnja škola s dobrim profesorima tako da tijekom razmišljanja o upisu u srednju školu obratite pozornost na Tehničku školu Bjelovar jer je puno bivših učenika na vodećim pozicijama, puno je tehničara ostvarilo zavidne karijere u svojoj struci, tako da pozivam buduće učenike da upišu tehničku školu.

Zahvaljujemo Vam na izdvojenom vremenu.