Je li moguće biti prvak na WorldSkills natjecanju, a položiti vozački ispit iz trećeg pokušaja?  

Autorica: Ines Lagundžić 

Arhiva škole

• Postigao si izniman uspjeh na WorldSkills natjecanju. Možeš li nam opisati način na koji je natjecanje provedeno i koji su tvoji dojmovi s natjecanja? 

Natjecanje je provedeno u tri dana. Prvi dan smo imali zadatak skicirati izloženu zadanu konstrukciju, popisati sve dimenzije i mjere koje smo sami izmjerili. Te su nam mjere sljedeći dan služile za računanje. Taj drugi dan ujedno je i najnaporniji dan natjecanja, a trajao je od 8 do 17 sati. U tom vremenu morali smo odrediti statičku shemu nosača, izračunati sve potrebne presjeke, sile u presjecima, momente, predstaviti ih na dijagramu te iz toga zaključiti maksimalne vrijednosti tih sila i momenata, zatim dimenzionirati tu gredu, vidjeti kakva su maksimalna opterećenja. Prema dobivenim opterećenjima trebali smo povećati ili smanjiti dimenzije grede. Treći dan morali smo svoja rješenja nacrtati u AutoCAD-u i predstaviti ih u obliku prezentacije komisiji. Natjecanje je bilo naporno, ali uz volju i motivaciju koju sam imao nisam to ni osjetio. Cijela organizacija natjecanja bila je na visokoj razini. Bili smo smješteni u hotelu International u Zagrebu, upoznao sam dva nova prijatelja koje bih trebao opet sresti na fakultetu. Sve u svemu, jedno nezaboravno i vrijedno iskustvo. 

• Za ovaj ogroman uspjeh bio je potreban veliki dodatni rad i trud, izvan nastave. Zašto i kako si se odlučio na to?  

Profesor Ivan Peić mi je predložio da idem na to natjecanje. On me je motivirao za to, kao i ljubav prema Nosivim konstrukcijama. Volim taj predmet i imam odlične ocjene iz njega sve četiri godine. Prošao sam dalje na izlučnom natjecanju i došao do državnog. Kada se to dogodilo, odlučio sam se još više potruditi kako bih osvojio jedno od prva tri mjesta i ostvario izravan upis na željeni fakultet. Dao sam sve od sebe i isplatilo se. 

• Koliko su ti kolege iz razreda pomogle u ove 4 godine? 

Kolege iz razreda su mi puno pomogle, stvorili su zdravu konkurenciju i potaknuli su me na dodatan rad i trud kako bih bio bolji od njih. Posebno bih izdvojio kolege Doriana Zgonjanina i Ines Lagundžić kao najveću konkurenciju koju sam imao tijekom ove četiri godine. Želim reći jedno veliko hvala svima njima. 

• Čime se baviš u slobodno vrijeme? 

U slobodno vrijeme bavim se nogometom. Igram lijevog veznog za NK „Mladost“ Nova Ploščica. Također, vozim motor, enduro i motocross i povremeno radim na gradilištu. 

• U ovom trenutku, vidiš li se na mjestu voditelja projekta/gradilišta ili na mjestu projektanta u uredu? Ili nešto treće? 

Trenutno se vidim kao voditelj gradilišta ili projektant u uredu. Mislim da bih te poslove brzo svladao, kroz pola godine/godinu i da bih ih dobro odrađivao. Ti su poslovi također i dobro plaćeni tako da se definitivno vidim u jednome od njih. 

• Planiraš li možda dio studija odraditi izvan Hrvatske? 

Ne planiram, ne osjećam nikakvu potrebu za odlaskom iz Hrvatske i mislim da je obrazovanje u Hrvatskoj jednako ili bolje od onoga u inozemstvu. 

• Što te privuklo graditeljstvu, zašto si upisao našu školu? 

Graditeljstvo me privlači još od djetinjstva. Djed i tata imaju građevinski obrt pa sam nastavio njihovim stopama. Tehničku školu sam upisao jer smatram da pruža dobru podlogu za fakultet, pogotovo za građevinski smjer, a bitno je i to da, ako se ne odlučim na fakultet, imam zvanje s kojim mogu u svakom trenutku pronaći posao. 

• Što ti se sviđa u graditeljstvu? 

Sviđa mi se to što ni jedan projekt nije isti, svaki je dan na gradilištu po nečemu različit. Svaki projekt je priča za sebe, što građevinu čini iznimno zanimljivom.  

• Što bi poručio učenicima naše škole, sadašnjim i budućim? 

Poručio bih im da se trud uvijek isplati, ali uz taj trud i rad trebaju se i zabaviti. Svakako bih im poručio da iskoriste sve prilike koje im škola pruža jer nikada ne znaju što mogu dok ne pokušaju. Želim im puno sreće, uspjeha i da postignu ono što žele. 

• Što ti je bilo najteže u našoj školi? Koji predmet nisi volio? 

Najteže mi je bilo učiti jer nemam tu naviku. Hrvatski jezik nikada nisam volio, ne volim gramatiku. Za fiziku još nisam odlučio volim li je ili ne. 

• Koje te lijepe uspomene povezuju s Tehničkom školom? 

Definitivno najljepše uspomene vezane su za prijatelje i sve naše dogodovštine koje su se događale za vrijeme školovanja u Tehničkoj školi. To je za mene najljepša uspomena zauvijek. 

• Gdje se vidiš za 10 godina? Bi li volio biti sam svoj šef ili raditi za nekoga? 

Za deset godina nadam se da neću i dalje biti na fakultetu. Volio bih imati svoje poduzeće, ali plan mi je prvo otići raditi za nekoga kako bih stekao što više znanja i iskustva prije upuštanja u vlastiti posao. 

• Položio si vozački ispit, čestitam. Koliko ti je pokušaja za to bilo dovoljno? 

Vožnju sam položio iz trećeg pokušaja. To mogu pripisati stresu zbog natjecanja. 

• Želiš li nešto poručiti za kraj? 

Želim zahvaliti profesoru Ivanu Peiću na ukazanom povjerenju, podršci, pruženom znanju i uloženom vremenu, kao i na tome što je bio sretniji od mojih roditelja zbog osvojenog prvog mjesta.